nedostatak selena i stitna

Nedostatak selena – simptomi, uzroci i kako se proverava nivo selena

Sadržaj

KRATAK ODGOVOR

Selen je esencijalni mineral u tragovima. Potreban je za normalnu funkciju štitne žlezde, normalno funkcionisanje imunskog sistema i zaštitu ćelija od oksidativnog stresa. Izražen nedostatak selena je redak, a mogući simptomi nisu specifični i nijedan od njih sam po sebi ne potvrđuje deficit. Procena se zato zasniva na načinu ishrane, zdravstvenom stanju, faktorima rizika i pregledu lekova i suplemenata, a kada postoji opravdana sumnja i na laboratorijskom određivanju selena, najčešće u serumu ili plazmi.

Selen je potreban u veoma malim količinama, ali njegov biološki značaj nije mali. U organizmu je ugrađen u selenoproteine – proteine i enzime koji učestvuju u metabolizmu hormona štitne žlezde, antioksidativnoj zaštiti i drugim važnim procesima. Ipak, to ne znači da je više selena uvek bolje. Ovaj mineral ima relativno uzak raspon između dovoljnog i prekomernog unosa, pa simptome ne treba tumačiti bez šireg konteksta, a suplementaciju ne treba započinjati sabiranjem više preparata „za svaki slučaj“. [1–4]

Koju ulogu selen ima u organizmu?

selen

Selen postaje funkcionalno važan kada se ugradi u selenoproteine. Među njima su glutation-peroksidaze, tioredoksin-reduktaze i dejodinaze, enzimi koji pomažu kontroli oksidativnih procesa i pretvaranju hormona štitne žlezde iz jednog oblika u drugi. U skladu sa odobrenim zdravstvenim tvrdnjama u Evropskoj uniji, selen doprinosi sledećim normalnim funkcijama: [1,2]

  • Normalnoj funkciji štitne žlezde. Selen-zavisne dejodinaze učestvuju u metabolizmu hormona štitne žlezde. Sama suplementacija, međutim, nije terapija za oboljenja štitne žlezde.
  • Normalnom funkcionisanju imunskog sistema. Dovoljan unos je jedan od nutritivnih uslova za normalnu funkciju odbrambenog sistema, ali dodatak selena ne garantuje da će sprečiti infekciju.
  • Zaštiti ćelija od oksidativnog stresa. Selen je deo enzima koji pomažu ćelijama da kontrolišu reaktivne kiseonične vrste i održavaju oksidacionu ravnotežu.
  • Održavanju normalne kose i noktiju. Ova uloga ne znači da je svaki problem sa kosom ili noktima posledica manjka selena.
  • Normalnoj spermatogenezi. Selen je važan za normalno stvaranje i sazrevanje spermatozoida, ali muška plodnost zavisi od mnogo hormonskih, anatomskih, genetskih i životnih faktora.

Koji su mogući simptomi nedostatka selena?

Nijedan pojedinačni simptom nije dovoljan za dijagnozu nedostatka selena. Umor, slabost, opadanje kose ili promene na noktima mnogo češće imaju druge uzroke, pa se selen procenjuje zajedno sa ishranom, faktorima rizika, pregledom i ciljanim analizama.

Umor i mišićna slabost

Umor i osećaj slabosti mogu se javiti kod izraženog nedostatka selena, ali su izrazito nespecifični. Iste tegobe mogu pratiti anemiju, nedostatak gvožđa, vitamina B12 ili vitamina D, poremećaj rada štitne žlezde, infekcije, nedovoljno sna, preopterećenje, depresivno raspoloženje i veliki broj drugih stanja. Zato odgovor na pitanje „da li mi nedostaje selen“ ne može da se dobije samo na osnovu nivoa energije.

Bol i osetljivost mišića

Kod teškog i dugotrajnog deficita opisane su mišićne tegobe, uključujući bol, osetljivost i proksimalnu slabost. Takvi slučajevi su naročito zabeleženi kod osoba na dugotrajnoj parenteralnoj ishrani bez adekvatne količine selena ili kod ozbiljnog poremećaja apsorpcije. To nije tipična posledica nekoliko dana jednolične ishrane. [6,7]

Promene na kosi i noktima

Moguće su pojačano opadanje ili promena kvaliteta kose, kao i lomljivi, istanjeni ili drugačije promenjeni nokti. Međutim, ovi znaci nisu specifični za selen. Sličnu sliku mogu dati nedostatak gvožđa ili cinka, poremećaj funkcije štitne žlezde, naglo mršavljenje, stres, hormonalne promene, dermatološka oboljenja i druga stanja.

VAŽNA NAPOMENA

Opadanje kose i lomljivost ili promene noktiju mogu se javiti i kod prekomernog unosa selena. Zbog toga ove simptome ne treba automatski „lečiti“ većom dozom. Pre uvođenja preparata proverite ukupan unos iz svih suplemenata i ishrane.

 

Tegobe povezane sa funkcijom štitne žlezde

problemi sa stitnom zlezdom

Selen učestvuje u metabolizmu hormona štitne žlezde, ali umor, osećaj hladnoće, suva koža, usporenost ili promene telesne mase ne dokazuju njegov nedostatak. Ako postoji sumnja na poremećaj funkcije štitne žlezde, osnovu procene čine klinički pregled i analize poput TSH i slobodnog T4, a druge analize se rade prema savetu lekara. Selen ne treba koristiti kao zamenu za propisanu terapiju. [8]

Oslabljena otpornost organizma

Pošto selen doprinosi normalnom funkcionisanju imunskog sistema, izražen manjak može nepovoljno uticati na normalan imunski odgovor. Ipak, česte respiratorne infekcije ili sporiji oporavak nisu dokaz nedostatka selena. Kod osobe koja već ima dovoljan unos nije dokazano da će nasumično povećavanje doze selena sprečiti infekcije.

Problemi sa plodnošću kod muškaraca

Težak nedostatak selena može uticati na reproduktivnu funkciju, jer selen doprinosi normalnoj spermatogenezi. Međutim, problem plodnosti se nikada ne procenjuje samo na osnovu unosa selena. Potrebni su razgovor sa lekarom, spermiogram i, prema potrebi, hormonska, urološka i druga ispitivanja. Ni viši unos selena nije automatski povezan sa boljom plodnošću.

Teške posledice izraženog nedostatka selena

Klinički ozbiljne posledice povezane su sa veoma niskim i dugotrajnim unosom, često udruženim sa drugim nutritivnim, infektivnim ili geografskim faktorima. Najpoznatiji primeri su: [2]

  • Keshanova bolest – endemska kardiomiopatija, prvobitno opisana u područjima Kine sa veoma malo selena u zemljištu i ishrani. Selen nije jedini faktor u nastanku bolesti.
  • Kashin–Beckova bolest – hronično oboljenje kostiju, hrskavice i zglobova koje se javlja u određenim područjima sa niskim unosom selena i joda; nastanak je multifaktorijalan.
  • Pogoršavanje posledica nedostatka joda – nizak status selena može dodatno poremetiti metabolizam hormona štitne žlezde u područjima sa teškim nedostatkom joda.

Ova stanja nisu posledica uobičajeno neuravnoteženog obroka tokom nekoliko dana. Povezana su sa teškim deficitom i specifičnim geografskim ili zdravstvenim okolnostima.

Šta može izazvati nedostatak selena?

Nedostatak najčešće ne nastaje zbog jednog propuštenog obroka, već kada nedovoljan unos ili smanjena dostupnost selena traju duže. Glavni mehanizmi su:

  • Dugotrajno nizak unos – veoma restriktivna ili jednolična ishrana može obezbeđivati premalo selena, naročito ako ne uključuje pouzdane izvore ovog minerala.
  • Nizak sadržaj u lokalnim namirnicama – količina selena u biljnim izvorima zavisi od zemljišta, pa geografsko poreklo hrane može uticati na unos.
  • Smanjena apsorpcija – hronična oboljenja creva, sindrom kratkog creva, teška dugotrajna dijareja i određene operacije digestivnog sistema mogu smanjiti iskorišćavanje selena.
  • Posebne medicinske okolnosti – dugotrajna parenteralna ishrana bez adekvatne količine elemenata u tragovima i, kod pojedinih pacijenata, dijaliza mogu biti povezane sa niskim statusom selena.

U praksi se uzrok procenjuje zajedno sa celokupnom ishranom i zdravstvenim stanjem, jer teški deficit često nije izolovan: istovremeno mogu postojati i drugi nutritivni nedostaci.

Ko ima povećan rizik od nedostatka selena?

Rizik je veći kada je unos dugo nizak, kada se selen ne apsorbuje dovoljno ili kada posebne zdravstvene okolnosti menjaju njegov status. Veću pažnju zaslužuju:

  • Osobe sa poremećajem apsorpcije, uključujući određena hronična oboljenja creva, sindrom kratkog creva ili dugotrajnu tešku dijareju.
  • Osobe nakon određenih operacija digestivnog sistema, naročito malapsorptivnih barijatrijskih procedura. Sistematski pregled i metaanaliza potvrdili su da deficit može nastati posle barijatrijske hirurgije, pa praćenje treba prilagoditi vrsti zahvata i simptomima. [6]
  • Osobe na dugotrajnoj parenteralnoj ishrani, posebno ako sastav i unos elemenata u tragovima nisu redovno kontrolisani.
  • Osobe sa veoma restriktivnom ili jednoličnom ishranom, posebno kada se dugo izbegava više grupa namirnica bez stručnog planiranja.
  • Ljudi koji žive u područjima sa zemljištem siromašnim selenom i čija ishrana pretežno potiče iz lokalno uzgajanih biljnih namirnica.
  • Pojedine osobe na dijalizi. Hemodijaliza i restriktivna ishrana mogu biti povezane sa nižim koncentracijama selena, ali odluku o analizi i suplementaciji donosi lekar. [2]

Kako se utvrđuje nedostatak selena?

Dijagnoza se ne postavlja na osnovu jednog simptoma ili internet upitnika. Razumna procena obično ide sledećim redom:

  • Procena načina ishrane. Važno je koliko često se jedu riba, meso, jaja, mlečni proizvodi, žitarice, mahunarke i orašasti plodovi, kao i koliko je ishrana restriktivna.
  • Zdravstvena anamneza. Lekar uzima u obzir hronične bolesti, digestivne tegobe, operacije, dijalizu, parenteralnu ishranu, neobjašnjivo mršavljenje i druge faktore rizika.
  • Pregled lekova i suplemenata. Potrebno je sabrati selen iz multivitamina, preparata za kosu i nokte, kombinacija za štitnu žlezdu i samostalnih preparata. Određeni lekovi i zdravstvena stanja mogu menjati nalaz ili potrebu za praćenjem.
  • Merenje selena u krvi kada postoji opravdana sumnja. Najčešće se određuje selen u serumu ili plazmi. Rezultat odražava status, ali može zavisiti od skorašnjeg unosa, inflamacije, funkcije bubrega, korišćene metode i referentnog opsega laboratorije. [2,5]
  • Dodatne analize prema simptomima. U zavisnosti od tegoba mogu biti relevantni kompletna krvna slika, feritin i gvožđe, TSH i slobodni T4, vitamin B12, vitamin D, cink, parametri funkcije bubrega ili jetre i kreatin-kinaza. Izbor ne treba praviti nasumično, već prema kliničkoj slici.NIH navodi da se koncentracije selena u plazmi ili serumu često koriste za procenu statusa i da se vrednosti od približno 8 µg/dL (80 µg/L) ili više obično smatraju dovoljnim kod zdravih osoba. Ipak, to nije univerzalna granica za samostalno tumačenje: merna metoda i referentni opseg konkretne laboratorije imaju prednost, a rezultat mora da se posmatra u kliničkom kontekstu. [2]

DA LI JE ANALIZA POTREBNA SVIMA?

Ne. Laboratorijsko određivanje selena nije rutinski potrebno kod svake zdrave osobe. Najviše smisla ima kada postoje rizični faktori, klinička sumnja, ozbiljan poremećaj apsorpcije, specifičan način ishrane ili potreba da se prati medicinski vođena nadoknada.

U kojim namirnicama se nalazi selen?

selen u namirnicama

Raznovrsna ishrana je prvi i najbezbedniji način da se zadovolje potrebe većine zdravih osoba. Dobri izvori selena mogu biti:

  • Riba i morski plodovi, kao što su tuna, sardina, bakalar i škampi.
  • Meso i iznutrice, uključujući živinsko, svinjsko i goveđe meso.
  • Jaja.
  • Mleko, jogurt, sir i drugi mlečni proizvodi.
  • Integralne žitarice i proizvodi od žitarica.
  • Mahunarke.
  • Orašasti plodovi, naročito brazilski orah, koji može sadržati veoma mnogo selena.

Sadržaj selena u biljnim namirnicama značajno zavisi od količine i hemijskog oblika selena u zemljištu, pH vrednosti i drugih uslova uzgoja. Zbog toga ista vrsta namirnice može imati veoma različit sadržaj u različitim geografskim područjima. Životinjske namirnice obično imaju predvidljiviji sadržaj. [2]

OPREZ SA BRAZILSKIM ORASIMA

Brazilski orah može sadržati vrlo visoke i promenljive količine selena. Zbog te varijabilnosti nije dobar kao „precizna dnevna doza“, naročito ako se istovremeno koriste suplementi sa selenom.

Da li selen treba uzimati kao suplement?

Ne automatski. Suplementacija može imati smisla kada procena pokaže da ishrana ne obezbeđuje dovoljno selena, kada postoje povećani rizici od deficita ili kada zdravstveni radnik preporuči ciljanu nadoknadu. Kod osobe koja već ima adekvatan status dodatna količina ne mora doneti korist, dok prekomeran unos može izazvati neželjene efekte.

Kada suplementacija selenom može imati smisla

  • Kod potvrđenog ili verovatnog nedovoljnog unosa koji se ne može pouzdano korigovati ishranom.
  • Kod pojedinih stanja sa poremećenom apsorpcijom, nakon određenih operacija ili kod parenteralne ishrane – isključivo uz stručni plan.
  • Kada lekar ili farmaceut, na osnovu ishrane, simptoma, rizika i eventualnih analiza, proceni da je ciljano dodavanje opravdano.

Samostalan selen za ciljanu dopunu ishrane

Ako je cilj dopuna samo selena, jednostavniji preparat olakšava kontrolu ukupne dnevne količine. Anafarm Selen 50 µg sadrži 50 µg selena u obliku L-selenometionina po tableti, prema deklaraciji proizvoda. Pre upotrebe treba proveriti da li se selen već nalazi u multivitaminu ili drugom preparatu koji osoba koristi.

Selen i cink za imunitet, kosu, kožu i nokte

Kombinacija može biti praktična kada je potrebno dopuniti oba minerala. Selen i cink doprinose normalnoj funkciji imunskog sistema i zaštiti ćelija od oksidativnog stresa; oba doprinose održavanju normalne kose i noktiju, dok cink dodatno doprinosi održavanju normalne kože. Anafarm Cink i Selen sadrži 7 mg cinka i 30 µg selena po tableti, dok Cink Selen Forte sadrži 20 mg cinka i 100 µg selena po tableti, prema trenutno dostupnim deklaracijama. Forte varijanta nije automatski bolji izbor; bira se prema potrebama, ostatku ishrane i drugim suplementima.

Selen i hrom za antioksidativnu i metaboličku podršku

U ovoj kombinaciji selen doprinosi zaštiti ćelija od oksidativnog stresa, dok hrom doprinosi normalnom metabolizmu makronutrijenata i održavanju normalnog nivoa glukoze u krvi. Anafarm Hrom i Selen sadrži 50 µg hroma i 50 µg selena po tableti. Preparat nije zamena za uravnoteženu ishranu, fizičku aktivnost niti terapiju dijabetesa.

Kako odabrati odgovarajuću kombinaciju

Opcija
Kada može imati smisla
Šta obavezno proveriti
Selen
Kada treba ciljano dopuniti samo selen.
Ukupan selen iz hrane, multivitamina i drugih preparata.
Cink + selen
Kada postoji razlog za dopunu oba minerala i želi se kombinovana nutritivna podrška.
Količinu cinka i selena; da li se već koriste preparati za imunitet, kosu ili štitnu žlezdu.
Hrom + selen
Kada se želi spoj nutritivne podrške metabolizmu makronutrijenata i antioksidativnoj zaštiti.
Terapiju i kontrolu glikemije; suplement nije zamena za lekove ni plan ishrane.

Praktično pravilo je jednostavno: prvo odrediti šta zaista treba dopuniti, zatim sabrati količine iz svih proizvoda i tek onda izabrati preparat. Veći broj sastojaka ili veća doza ne znače nužno i bolji izbor.

Može li se uzeti previše selena?

Da. Hronično visok unos može dovesti do selenoze. Evropska agencija za bezbednost hrane (EFSA) postavila je podnošljivu gornju granicu ukupnog unosa za odrasle na 255 µg dnevno, uključujući trudnice i dojilje. Ova granica obuhvata ukupan unos iz hrane, obogaćene hrane i suplemenata; nije preporučena ciljna doza. Za decu i adolescente važe niže granice. [4]

Prekomeran unos može biti praćen sledećim znacima i tegobama:

  • Mučnina, proliv i druge digestivne tegobe.
  • Metalni ukus u ustima ili zadah nalik belom luku.
  • Pojačano opadanje kose.
  • Promene, lomljivost ili gubitak noktiju.
  • Osip i druge kožne promene.
  • Umor i razdražljivost.
  • Neurološke tegobe kod težeg trovanja, uključujući tremor, poremećaje nervnog sistema i izraženu slabost.

KAKO SMANJITI RIZIK?
Ne kombinujte samostalan selen sa multivitaminom, preparatom za kosu i nokte i preparatom za štitnu žlezdu bez sabiranja ukupne količine. Poseban oprez je potreban ako se redovno jedu brazilski orasi. Ne prekoračujte dozu sa deklaracije, a više doze koristite samo pod nadzorom zdravstvenog radnika.

Često postavljena pitanja

Koliko selena je potrebno unositi dnevno?

Potrebe zavise od uzrasta i životne faze. EFSA je za odrasle postavila adekvatan unos od 70 µg dnevno. Istovremeno, nutritivna referentna vrednost koja se u Evropskoj uniji koristi na deklaracijama hrane i suplemenata iznosi 55 µg dnevno. Te dve brojke imaju različitu namenu: 70 µg je populaciona vrednost adekvatnog unosa, dok 55 µg služi za označavanje procenta referentnog unosa na deklaraciji. Individualna potreba se ne određuje prostim „gađanjem“ jedne brojke, već se posmatraju ishrana i zdravstveno stanje. [3,9]

Da li se selen bolje apsorbuje iz hrane ili suplemenata?

Selen iz hrane se uglavnom dobro apsorbuje, a apsorpcija zavisi i od njegovog hemijskog oblika. U suplementima se koriste L-selenometionin, selenom obogaćen kvasac, natrijum-selenit i natrijum-selenat; NIH navodi da apsorpcija iz ovih oblika može biti do približno 90%. To ne znači da je suplement „bolji“ od hrane. Hrana je prvi izbor za većinu zdravih osoba, dok suplement omogućava precizniju količinu kada je dopuna zaista opravdana. [2]

Koliko vremena je potrebno da se nadoknadi nedostatak selena?

Ne postoji jedan rok za sve. Vreme zavisi od početnog statusa, uzroka manjka, apsorpcije, izabrane doze i toga da li se istovremeno koriguju drugi nutritivni nedostaci. Krvni pokazatelji mogu početi da se menjaju tokom nekoliko nedelja, dok povlačenje tegoba može trajati duže i nije zagarantovano ako simptom nije bio posledica selena. Kod potvrđenog deficita lekar određuje plan nadoknade i trenutak kontrolne analize; kod malapsorpcije, dijalize ili parenteralne ishrane potreban je individualan nadzor.

Da li vegetarijanska i veganska ishrana povećavaju rizik od manjka selena?

Može, ali ne mora. Sadržaj selena u biljnim namirnicama zavisi od zemljišta, pa veganska ili vegetarijanska ishrana zasnovana na namirnicama iz područja sa malo selena može obezbeđivati manji unos. Rizik zavisi od raznovrsnosti jelovnika, porekla namirnica i toga da li se koriste obogaćeni proizvodi. Sam način ishrane nije dovoljan za dijagnozu, ali može biti razlog da se jelovnik stručno proceni. [2]

Izvori i stručna literatura

Ilija Govedarica

Mag. Pharm. University of Vienna

Nakon završenog farmaceutskog fakulteta u Beču nastavio je svoje usavršavanje o inovativnim dodacima ishrani. Odlikuju ga marljivost, preciznost i želja za učenjem novih stvari.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *